Dijabetes tip 2

Diabetes mellitus tip 2

Dijabetes tip 2 je hronično oboljenje u kojem istovremeno postoje dva problema. Gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina, a na periferiji vlada inzulinska rezistencija. Inzulinska rezistencija je poremećaj u kojem normalna količina inzulina više nije u stanju da uvede glukozu u ćeliju. Uslijed toga dolazi do  smanjenog iskorištenja glukoze u ćelijama,  povećanjem njenog nivoa u krvi i kompenzatornim povećanjem nivoa inzulina u krvi.

Dijabetes melitus tip 2

Faktori koji mogu povećati rizik od dijabetesa tipa 2 uključuju:

  • Težina. Prekomjerna težina ili gojaznost su glavni rizik.
  • Distribucija masti. Skladištenje masti uglavnom u predelu stomaka – umesto na bokovima i bedrima – ukazuje na veći rizik. Rizik od dijabetesa tipa 2 veći je kod muškaraca sa obimom struka iznad 102 centimetara i kod žena sa obimom struka 88 centimetara..
  • Što je osoba manje aktivna, to je veći rizik. Fizička aktivnost pomaže u kontroli težine, koristi glukozu kao energiju i čini ćelije osjetljivijim na inzulin.
  • Porodična anamneza. Rizik od dijabetesa tipa 2 kod pojedinca se povećava ako roditelj ili brat ili sestra imaju dijabetes tipa 2.
  • Nivoi lipida u krvi. Povećani rizik je povezan sa niskim nivoom holesterola lipoproteina visoke gustine (HDL) – “dobrog” holesterola – i visokim nivoom triglicerida.
  • Rizik od dijabetesa tipa 2 raste s godinama, posebno nakon 35. godine.
  • Predijabetes je stanje u kojem je nivo šećera u krvi viši od normalnog, ali nedovoljno visok da bi se mogao klasificirati kao dijabetes. Ako se ne liječi, predijabetes često prelazi u dijabetes tipa 2.
  • Rizici vezani za trudnoću. Rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 veći je kod osoba koje su imale gestacijski dijabetes u trudnoći i kod onih koje su rodile bebu teže od 4 kilograma.
  • Sindrom policističnih jajnika. Sindrom policističnih jajnika – stanje koje karakteriziraju neredoviti menstrualni ciklusi, višak rasta kose i gojaznost – povećava rizik od dijabetesa.

  • Osjećaj žeđi
  • Često mokrenje
  • Gubitak težine bez pokušaja
  • Prisustvo ketona u urinu
  • Osjećaj umora i slabosti
  • Osjećaj razdražljivosti ili druge promjene raspoloženja
  • Zamagljen vid
  • Rane koje sporo zacjeljuju
  • Učestale infekcije, kao što su infekcije desni, kože i vagine

Dijagnoza se postavlja na osnovu HbA1C, ŠUK-a na taste i 2h nakon obroka, te u OGT testu.

HbA1C
Normalno 5,7%
Predijabetes 5,7% do 6,4%
Dijabetes >= 6,5% na dva odvojena testa

Šećer u krvi natašte
Normalno < 5,6 mmol/L
Predijabetes 5,6 do 6,9 mmol/L
Dijabetes ≥ 7,0 mmol/L na dva odvojena testa

Slučajni uzorak šećera u krvi
Normalno: ŠUK <7.8 mmol/L
Predijabetes: ŠUK 7.8-11.0 mmol/L
Dijabetes: ŠUK ≥ 11.1 mmol/L

Oralni test tolerancije na glukozu (OGTT), 120. minut
Normalno: ŠUK < 7,8 mmol/L
Predijabetes: ŠUK 7,8 – 11,0 mmol/L
Dijabetes: ŠUK ≥ 11,1 mmol/L

Liječenje se prvenstveno temelji na promjeni stila života, gubitku tječesne težine, zdravoj prehrani i fizičkoj aktivnosti.  Ako ove mjere ne budu dovoljne za kontrolu šećera u krvi, mogu se preporučiti lijekovi za dijabetes ili terapija inzulinom. Postoje različiti oralni preparati (tablete) za regulisanje šećera u krvi kod pacijenata sa tipom 2 dijabetesa. U novije terapije za liječenje dijagetesa spadaju GLP-1 receptor agonisti. Njihova upotreba je povezana sa gubitkom tjelesne težine i smanjenjem rizika sa srčani i moždani udar.

Vrsta lijeka će ovisiti od životne dobi, tjelesne težine, drugih udruženih oboljenja i slično. Inzulinska terapija se može aplicirati putem multiplih dnevnih iniciranja inzulina penovima ili inzulinskom pumpom. Praćenje nivoa šećera u krvi vrši se glukometrom ili senzorom za kontinuirano praćenje glukoze.

Ako imate neki od gore navedenih simptoma recite svom ljekaru, koji će napraviti osnovne testove. Ukoliko postoji sumnja i već postavljena dijagnoza dijabetesa trebat će vam pažljivi endokrinološki nadzor. Ukoliko već imate ili ste zainteresirani za terapiju inzulinskom pumpom ili senzor za kontinuirano praćenje glukoze, posavjetujte se sa endokrinologom.