Gojaznost. Da li smo na putu izlječenja?

Problem gojaznosti postaje sve veći. Može se reći da poprima razmjere pandemije. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od 1990. godine do danas, broj gojaznih odraslih osoba se više nego udvostručio. Oko 43% odraslih ima prekomjernu tjelesnu težinu, a čak 16% njih je gojazno. Broj gojaznih adolescenata se čak učetvorostručio u istom periodu. To nam govori da će za par godina problem gojaznosti odraslih osoba biti još veći.

U Bosni i Hercegovini smo ranije imali zdrave životne navike. Nismo imali lako dostupnu nezdravu hranu i više smo se kretali u svakodnevnom životu. Djeca i adolescenti nisu bili izloženi sedanternom načinu života. Danas, dok nas sustižu nezdravi trendovi zapada već od ranog djetinjstva, mi polako sustižemo svjetsku statistiku.

Šta je gojaznost?

Gojaznost je hronično kompleksno oboljenje, koje se definiše kao nakupljanje prekomernih masnih naslaga koje mogu narušiti zdravlje. Nastaje kao rezultat poremećene energetske ravnoteže. Šta to zapravo znači? U gojaznom organizmu je narušen balans između unosa energije (hrane) i njene potrošnje (fizičke aktivnosti). Međutim, iako je ovo matematička istina, u stvarnosti je problem komplikovaniji da bi se sveo samo na razliku unosa i potrošnje. Pravo pitanje je zbog čega dolazi do ove neravnoteže. Uzroci su brojni, a najčešći se mogu svrstati u biološke, psihološke, sociološke i faktore okoline. Problem nastaje kada su ovi faktori u međusobnoj interakciji i nekada izvan kontrole osobe. Osim ovih faktora određena oboljenja kao hipotireoza, ili upotreba lijekova kao što su kortikosteroidi i antidepresivi, značajno doprinose problemu prekomjerne tjelesne težine.

Zašto je gojaznost problem?

Prekomjerna tjelesna težina dovodi do medicinski mjerljivih i nemjerljivih posljedica. Ono što nama ljekarima predstavlja najveću brigu je metabolička neravnoteža, koja nastaje pri povećanju tjelesne težine za samo 5% iznad zdrave. Tada dolazi do povećanog rizika od dijabetesa tipa 2 i srčanih oboljenja, negativnog uticaja na zdravlje kostiju i plodnost, te povećanog rizika od određenih karcinoma. Ove medicinske probleme je moguće dokazati  laboratorijskim i slikovnim pretragama, zato kažemo da su medicinski mjerljivi. Drugi aspekt gojaznosti nije moguće dokazati prostim vađenjem krvi ili slikovnom pretragom, ali je prisutan i jednako ozbiljan. Pacijenti koji se bore sa gojaznošću su izloženi stigmi na radnom mjestu, u svakodnevnom životu, a možda i u svojoj porodici. Mogu imati poremećen san, psihičke smetnje, otežano kretanje i značajno narušen kvalitet života.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza prekomjerne težine i gojaznosti je jednostavna. Potrebno je izmjeriti tjelesnu težinu i visinu, te izračunati indeks tjelesne mase, poznat kao BMI (eng. Body mass index- BMI). Indeks tjelesne mase je prihvaćen kao marker debljine, a dodatne pretrage mogu pomoći u dijagnozi gojaznosti i procjeni njenog zdravstvenog rizika.

Za odrasle osobe, Svjetska zdravstvena organizacija definira dva stanja: prekomjernu težinu- BMI veći ili jednak 25; i gojaznost -BMI veći ili jednak 30.

Zašto je tako teško regulisati tjelesnu težinu?

Gojaznost je kompleksan problem  do kojeg dolazi kada se medjusobno prepletu brojni faktori rizika. U  psihološke faktore rizika spadaju okidači za uzimanje hrane (koji su različiti za svakog pacijenta), emocionalna vještina nošenja sa stresnim situacijama i širok pojam mentalnog zdravlja. U faktore okoline  spadaju dostupnost hrane, (ne)mogućnost svakodnevne fizičke aktivnosti, prehrambene navike porodice i vjerovanja porodice o tjelesnoj težini. U biološke faktore se ubrajaju, između ostalih, kontrola apetita, genetski faktori i biološki odgovor na stres.

Mnoge osobe se trude da slijede uputstva zdrave ishrane i fizičke aktivnosti u cilju gubitka tjelesne težine. Međutim, ne uspijevaju ispuniti svoje ciljeve. Razlog za ovakav nesklad između rada i rezultata, leži u odavno poznatoj premisi: svaka osoba je jedinstvena.

Kao što svaka osoba ima jedinstven otisak prsta, tako svaka osoba ima jedinstvenu kombinaciju faktora rizika koji su doveli do gojaznosti, kao i  jedinstven metabolički odgovor na određenu hranu ili fizičku aktivnost. Zato, liječenje gojaznosti ne može biti uniformna shema koja će se primjeniti na sve pacijente. Naprotiv, to je delikatna „mreža“ preporuka  i terapije usmjerenih na sve identifikovane faktore koji su doveli do bolesti.

Šta je novo u liječenju gojaznosti ?

Dobra vijest je da vrijeme u kojem živimo donosi i rješenja. U zadnjih nekoliko godina napravljen je veliki iskorak u liječenju gojaznosti, na polju novih lijekova i digitalnih dostignuća.

Zahvaljujući kontinuiranim istraživanjima u farmacetskoj industriji, danas imamo nove lijekove koji dovode do gubitka tjelesne težine većeg od 20%.  Ovakav gubitak na tjelesnoj težini se ranije mogao postići samo barijatrijskom hirurgijom. Ti lijekovi  su GLP-1 receptor agonisti (eng. glucagon-like peptide 1) i GLP-1/GIP agonisti ( eng. glucose-dependent insulinotropic polypeptide – GIP). Odobreni su za osobe sa dijagnozom gojaznosti (BMI od 30 ili više) ili prekomjernom težinom (BMI od 27 do 29,9) koji imaju udružena oboljenja ili komplikacije gojaznosti kao što su dijabetes, hipertenzija i hiperliporoteinemija. Apliciraju se kao subkutane injekcije, jednom dnevno ili sedmično ovisno od vrste lijeka. Također postoje trenutno i oralni preparati GLP-1 agonista. Djeluju tako što usporavaju pražnjenje želuca, kontrolišu nivo šećera u krvi i suprimiraju apetit.  Loša vijest je da je uslijed ogromne popularnosti ovih lijekova došlo do njihove zloubotrebe, odnosno uzimanja lijeka bez ljekarske preporuke .  Važno je napomenuti da nisu svi pacijenti kandidati za ove lijekove, te da je potrebna liječnička preporuka i kontinuirani nadzor.

Zahvaljujući digitalizaciji i inovacijama u medicini, počela je upotreba kontinuiranog glukoznog monitoringa u suportivnom tretmanu gubitka na tjelesnoj težini. Osim pomoći pri gubitku kilograma, CGM (eng. continious glucose monitoring-CGM) pomaže u održavanju postignute tjelesne težine  i sveukupnoj optimalizaciji metaboličkog zdravlja. Kako? Korištenje CGM-a nam upravo pomaže da shvatimo taj individualni odgovor svake osobe na pojedine vrste hrane ili fizičke aktivnosti. Pomoću CGM-a moguće je otkriti koja hrana, koja dijeta i koja fizička aktivnost utiče na promjenu nivoa glukoze  (i indirektno inzulina) u krvi. To pacijentima i njihovim ljekarima daje slobodu izbora u formiranju jedinstvenih dijetalnih preporuka.

Kako započeti liječenje?

Može se reći da je gojaznost  vrlo otporna na liječenje. Ukoliko je liječenje neadekvatno, usmjereno na samo neke faktore rizika, učinak će ili izostati, ili će biti kratkotrajan, što će dodatno obeshrabriti pacijenta. Zato je neophodno da liječenje bude multifaktorijalno.

Proces liječenja je dvosmjeran, zapravo timski rad. Ljekar unosi ekspertizu i iskustvo, a pacijent unosi spremnost da slijedi preporuke. Međutim, ni jedan tretman neće biti efikasan dok pacijent ne osvijesti svoju ulogu u problemu. Liječenje možemo započeti tek kada je pacijent spreman da kritički sagleda svoje prehrambene navike i aktuelni odnos unosa hrane i potrošnje energije.

Prvi korak u liječenju je sveobuhvatan razgovor sa pacijentom tokom kojeg se identificiraju faktori rizika koji su doveli do problema. Slijedi klinički pregled, te dijagnostičke pretrage u smislu procjene hormonalnog statusa pacijenta, udruženih oboljenja i komplikacija gojaznosti. Zatim se pacijentu predoče terapijske opcije, njihovi realni rezultati i neželjene posljedice. Obzirom na preferencije pacijenta, koncipira se individualizirani plan liječenja, čiji se efekat  prati na redovnim kontrolama.

Zašto je važno postići zdravu tjelesnu težinu?

Gubitkom samo 5-7% tjelesne težine moguće je vratiti narušenu metaboličku ravnotežu, ili barem neki njen dio. Pacijenti koji su su razvili predijabetes, dijabetes, hipertenziju i hiperliproteinemiju, iz kontrole u kontrolu, imaju sve bolje vrijednosti šećera u krvi, lipida, krvnog pritiska, do čak potpunog „ukidanja“ dijagnoze i terapije. Vraća se psihička ravnoteža, samopouzdanje. Riječima pacijenata „dobili su šansu za novi život“.

Koliko dugo traje liječenje?

Liječenje gojaznosti i praćenje održavanja tjelesne težine je dugotrajan proces, ali uz stručnu endokrinološku podršku i sveobuhvatan tretman može biti veliko zadovoljstvo. Ukoliko mislite da imate višak kilograma koji narušava vaše zdravlje ili kvalitet života, porazgovarajte sa svojim endokrinologom.